Oca našeg fudbalera napali su komšije, članovi porodice Suljanović, koja živi u istom ovom mjestu kod Srebrenika. Bešić je jučer bio u Sarajevu, gdje je došao u bolnicu “Abdulah Nakaš”, kako bi mu doktori pregledali rane od ranjavanja.
Meho kaže da još ima problema s bolovima u ruci, jer rane povremeno krvare, a pogođen je tri puta – dva puta u desnu ruke, te jednom u nogu.
Otac našeg reprezentativca iz redova engleskog Evertona, za “Avaz” je dao ispovijest prenijevši šta se sve dešavalo te kako je došlo do svađe, a kasnije i njegovog ranjavanja.
“Bio je Šehidski turnir u Falešićima. Na ovaj turnir je trebao doći i Muhamed, ali je u zadnji trenutak odgodio posjetu, jer je imao važnu utakmicu protiv Chelsea. Kada smo se vidjeli u Splitu, dao mi je 500 funti i rekao da počastim djecu sa sokovima i ćevapima. Bio je ljut što ga selektor Mehmed Baždarević nije pozvao za mečeve sa Kiprom i Gibraltarom, dodavši da “on uvijek poturi leđa kada treba, a da pozive dobivaju slabiji igrači od njega”, priča Meho Bešić.
Meho zatim kaže da su djeca prije početka turnira naložila vatru da ispeku ćevape, a da su Suljanovići počeli galamiti na njih.
“Oni su ljubomorni što se ove godine turnir zove “Mume“, po meni. Samir je tada došao i čudno me gledao, ali nisam obraćao pažnju. Jedan od dječaka me pitao “Meho, gdje su stolovi”, a ja sam rekao da su kući. On je kazao da ide po traktor da ih dovuče, i tako je i bilo. Tada je Samir prišao ogradi, uzeo loptu za košarku, i počeo lupati. Momak je u međuvremenu došao s traktorom, i tada smo počeli skidati stolove”, kaže Meho.
Nakon toga je počeo, prema Mehinim riječima, redati dvije klupe u jedan red, pa stolove, pa dvije klupe u drugi red. Kada se okrenuo vidio je da ga Samir snima telefonom.
“Pitao sam ga što me slika, a on mi je rekao da me snima. Ja sam mu rekao da na to nema pravo i tada smo se počeli svađati. Ponovio sam mu tri, četiri puta da ne snima. Kazao sam mu da pređe ogradu i da nastaviti snimati, a on je mene pozvao u svoju bašču”, govori Meho.
Kaže da se tada okrenuo i da su mu dječaci signalizovali da je Samir izvadio bio pištolj.
“On je izvadio pištolj da mi puca u leđa. Bježao sam cik-cak, tri su me pogodila metka, od četiri hica. Ležao sam ranjen, a njegov Mirhad je skočio i rekao “Samire, šta uradi, zavio si nas u crno”. Tada sam vidio da je bacio pištolj, te na ruci dvije rupe od metka, koje nisu bili prostrijelne rane. Tada su me Mirhad, Senad i Samir počeli udarati… Gurnuo sam ruku pod majicu. Oni se udaraju kao žene, široko. Brzo bih ja njih savladao krošeima. Dovukli su me u bašču i iscenirali kao da sam ja njih napao. Jedno dijete je palo u nesvijest od straha”, priča Bešić.
Meho kaže da je jedan od Suljanovića uzeo sikirište, drugi štangu i da su ga počeli udarati. Spomenuo je da je sve prijavio MUP-u u Tuzlu i SIPA-i u Sarajevo.
“Koliko sam vidio pripadnici SIPA-e su već dolazili”, kaže Meho Bašić.
Meho je spomenuo i dvije situacije koje su se dogodile tokom tog kobnog jutra.
“Ujutro, oko šest sati, kada sam prolazio kroz naselje, Senad me pokušao udariti kombijem. Samo zahvaljujući svojoj brzini sam izbjegao da me povrijedi. Slučaj sam prijavio policiji još tog jutra”, kaže Bešić.
Druga situacija se, kako priča Bešić, dogodila tog jutra kada je Senad sreo njegovu rođaku Adelisu Bešić, kojoj je ponudio novac da spava s njim.
“Adelisa od straha nam to nije smjela kazati, tek je kasnije pregovorila. To je strašno”, kaže Meho Bešić.